Intervju

- novinarska vrsta kojom se neka tema obrađuje doslovnim navođenjem razgovora novinara i intervjuirane osobe

- nastaje u nekoliko faza:

1. priprema (novinar istražuje i „upoznaje“ osobu koju intervjuira, trudi se saznati što više o temi o kojoj će s njom razgovarati, piše pitanja za intervju, dogovara oblik i vrijeme intervjua, osigurava pribor za intervjuiranje)

2. vođenje intervjua (novinar intervjuira osobu postavljajući joj pitanja na koja ona odgovara bez da ju prekida, on smije odstupiti od pripremljenih pitanja ako ga na to navedu odgovori; novinar može odgovore snimati i zapisivati ili samo zapisivati; intervju smije trajati do 45 min; intervjuiranu osobu treba se i fotografirati)

3. obrada intervjua (novinar preslušava razgovor, zapisuje pitanja i prepisuje odgovore; novinar smije obrađivati sugovornikove odgovore ili dodavati podpitanja ali samo uz naknadnu autorizaciju intervjuiranoga)

4. autorizacija (intervjuirana osoba na uvid dobiva tekst spreman za objavu, u svoje odgovore smije intervenirati, a može odlučiti i da obustavi objavu teksta)

1. PRIPREMA 
-  novinar mora znati s kojim povodom razgovara s određenom osobom, mora se usmjeriti, mora pripremiti pitanja kojima će doznati o temi i ono osnovno (što sam već možda zna) i ono dodatno (što možda nitko, pa ni on sam, ne zna 
-  povod za intervju može biti neki događaj, obljetnica, ali novinar ga smije i izmisliti
- pitanja moraju biti kratka, jasna i ne smiju biti predvidljiva (stereotipna), odgovori ne bi smjeli biti svima već dobro poznati
- novinar za susret i vođenje intervjua mora pripremiti i pribor kojim će se koristiti: magnetofon, papir, dvije olovke, dodatne baterije, dodatna kaseta...

2. VOĐENJE INTERVJUA

- odgovori se snimaju, ali novinar ih može i zapisivati; novinar intervjuiranoga ne smije prekidati usred rečenice, mora biti jako skoncentriran da ne propusti pitanjima proširiti zanimljive dijelove u iskazu sugovornika, ne smije žuriti s pitanjima

- novinar može odstupiti od predviđenog redoslijeda pitanja – ne smije brzati, bitnije je da sazna sve o onome zbog čega osobu intervjuira, nego da dobije odgovore na sva pitanja koja je pripremio

3. OBRADA INTERVJUA

STRUKTURA

- intervju počinje kraćim ili duljim UVODNIM DIJELOM (duljina ovisi o potrebama teksta i prostoru u novinama) u kojem novinar govori koga je intervjuirao i zašto, s kojim povodom; uvodni dio može početi i s najzanimljivijim odgovorom intervjua, ali taj odgovor mora biti povezan s dijelom teksta u kojem se govori tko je to rekao i zašto

- GLAVNI DIO intervjua sastoji se od dijaloga - novinarovih pitanja i odgovora intervjuirane osobe (ispred pitanja i odgovora može biti napisano „Novinar“ i ime i prezime intervjuiranoga, ali to je gubitak prostora pa se puno češće koristi forma gdje su pitanja podebljana, a odgovori naznačeni crticom)

- pitanja moraju biti kratka i jednostavna, novinar se ne smije pametariti ili pretjerano hvaliti sugovornika

- odgovori trebaju biti potpuni, nisu poželjni kratki odgovori tipa „da“ ili „ne“ (iznimka su intervjui u kojima je novinar „uhvatio“ neku javnosti izuzetno zanimljivu osobu koja je iznimno nepričljiva i nesklona davanju izjava u javnosti)

- duljina intervjua: novinar mora dobro procijeniti duljinu intervjua, mora ga završiti kad je sve bitno rečeno, a prije nego počne biti dosadan

- intervju ne bi smio završavati zahvalom novinara intervjuiranoj osobi – to se učini usmeno

* novinar smije preslagivati pitanja i odgovore, smije ubacivati potpitanja koja u stvarnosti nije postavio, smije obraditi i odgovore, izbaciti nebitno, ali ne smije mijenjati duh razgovora i nakon obrade obavezno tekst mora pokazati intervjuiranome i od njega dobiti AUTORIZACIJU (novinar inače može biti tužen)

* intervjuirana osoba pri pregledavanju intervjua spremnog za objavu svoje odgovore smije dopunjavati, mijenjati, a može i odlučiti da će obustaviti konačnu objavu

- tekst mora biti popraćen jednom PORTRETNOM FOTOGRAFIJOM intervjuirane osobe (jer je čitatelju važno vidjeti s kim razgovora), ali tu mogu biti i druge fotografije (obiteljske, radne, s poznatim osobama, intervjuiranoga i novinara...), koje ipak trebaju biti vezane na temu razgovora

OBLICI

1. oči u oči – dogovoreni ili na prepad (uvijek se treba dobro pripremiti: mjesto, vrijeme, duljina trajanja intervjua)

2. telefonom – za kraće razgovore, posebno ako imamo telefon koji istodobno i snima (iako neki sugovornici zabranjuju snimanje), tu je potrebna dobra koncentracija i pravodobno bilježenje
3. pismenim putem – izbjegavati jer djeluje umjetno ili naknadno urediti kako bi bilo što manje očito da se novinar i intervjuirani nisu nikad vidjeli

VRSTE

1.  intervju spoznaje novoga

2. intervju otkrivanja profila

3.  istraživački intervju

IZJAVA

- posebna novinarska vrsta, srodna intervjuu

- traži se od osobe koja će rasvijetliti neki događaj, objasniti neku pojavu

- odgovori na  samo par pitanja, obavezno se citiraju

- može biti dio nekog drugog teksta ili dodatak

- može biti i anonimna

- ako premaši duljinu, prelazi u intervju